U proteklih nekoliko godina digitalna video tehnologija generirala je čitav niz promjena u filmskoj produkciji. Tijekom ljeta 2006, kada je Izrael napao Libanon, upravo je ova tehnologija omogućila filmskim umjetnicima i aktivistima da zabilježe ono čemu su svjedočili i što su doživjeli. Prinuda da se stvori audiovizualna dokumentacija nasilja nije bila plod želje da se stvori alternativa mainstream elektroničkim medijima nego je proizašla prije svega iz želje da se sastavi arhiv napada i nasilja zato što su i 17-godišnji građanski rat i brojni izraelski napadi od 1960-tih jedva bilježeni. Izraelski napad je probudio raskole, napetosti i nerješenja pitanja koja presjecaju socijalno i političko tijelo Libanona u post ratnim godinama. Suočeni s traumama i sjećanjima na prošle trauma, filmski su umjetnici reagirali proizvodnjom kratkih filmova. Kolekcija koja je pred nama, koju predstavljamo pod imenom We Are Here, prikazuje i potvrđuje zapanjujuću različitost u pristupu i žanru koja karakterizira libanonski film, ali i talent umjetnika koji odgovoraju na ratna zbivanja. Filmovi su snažni u pristupu, ne bježe od kritičkog pristupa tabuziranim temama i od vrlo subjektivnog i samosvjesnog aktivizma.
