Rujan 2010
Moje, tvoje, naše 2010 – program
četvrtak, 14. listopad 2010.
18 sati, Molekula
Poslije posla – razgovor vode Ayreen Anastas, Rene Gabri
20 sati, Galerija Kortil
Otvaranje izložbe Signali otpora – Izravne kreativne akcije protiv kapitalizma; koncepcija i izbor Cactus Network i Škart
petak, 15. listopad 2010.
10 sati, HKD na Sušaku
Rasprava Dizajniranje otpora – sudjeluju Đorđe Balmazović, Blanchar Esteva, Branka Čurčić, Tony Credland, Dejan Dragosavac – Ruta, Dejan Kršić, Ivica Mitrović Jr., Zoran Pantelić, Dragan Protić
16 sati, HKD na Sušaku
Nikola Gelevski: Olsobađanje Skopja – predavanje i razgovor
18 sati, HKD na Sušaku
Gerard Paris Clavel i Ne Pas Plier – predavanje i razgovor
20.30 Molekula
Improvizacije otvorenog formata – sudjeljuju Brooks Williams i koleketiv Fiskultura (Language Anonymous): Mila Čuljak, Kate Foley, Ana Jurčić, Joe Kaplowitz, Josip Maršić, Zoran Medved, Francesco Molinari, Mia Rizner i Dražen Vitolović
22.30 Podroom
Ilija i Zrno žita – koncert
subota, 16. listopad
10 sati, HKD na Sušaku
Rasprava Avangarde otpore, otpori avangardama – sudjeluju Stipe Ćurković, Slobodan Kramanić, Miklavž Komelj, Ivana Momčilovć i Srećko Pulig
16 sati, HKD na Sušaku
Srećko Horvat: Pravo na pobunu – predstavljanje knjige i razgovor
18 sati, HKD na Sušaku
Marko Strpić: Kako nenasilje štiti državu – predstavljanje knjige i razgovor
20 sati, HKD na Sušaku
DB Indoš i Tanja Vrvilo: Cefas (u suradnji s festivalom Perforacije)
22 sata, Molekula
DJ Ivan Krželj i VJ Denis Mikšić
nedjelja, 17. listopad
20 sati, HKD na Sušaku
Senka Bulić: Evita (u suradnji s festivalom Perforacije)
Moje, tvoje, naše od 14. do 17. 10 – tema OTPOR
TEMA: OTPOR
Otpor smo kao temu izabrali zato što već godinama prisustvujemo različitim manifestacijama otpora (demonstracije i drugi javni oblici izražavanja otpora, bojkot proizvoda, odbijanje građanske poslušnosti, medijske akcije, umjetničke akcije), a da je teško običnom promatraču razlučiti koje su strategije otpora djelotvorne jer uglavnom nedostaju informacije o rezultatu iskazanih otpora. Konzekvence otpora kao i konzekvence moći izmiču linearnoj predodžbi u kojoj je dovoljno identirificrati točku moći i točku otpora i na osnovu toga izvući zaključke. Moć je difuzna i nemoguće ju je identificirati u državnim aparatima ili institucijama, korporacijama ili pojedincima. Ona ih prožima, ali ne nastanjuje. Moć je široko rasprostranjena mreža koja nema središnju točku nego proizlazi iz bezbrojnih točaka koje ih provode, manipuliraju njome i koriste u svim društvenim odnosima. Otpor je naličje moći i kao takav ne nastanjuje se u jednoj točki nego se rasprostire kroz sve društvene odnose opirući se moći.
Dominantan pogled na moć je danas takav da se društvena zbilja predočava kao niz elemenata za čije je funkcioniranje ključna poveznost s drugim elementima putem mreža i drugih oblika međuovisnosti, a moć proizlazi iz funkcionalnosti društvenih odnosa odnosno. Pri tome je moć varijabilna, a njezino povećanje ovisno je o djelovanju društvenih aktera. Ukoliko akteri djeluju unutar istog strategijskog polja i usmjereni istom vizijom moć se društva povećava. Društvo i moć u ovakvoj predodžbi dobijaju karakter organizma u kojem se od svih njegovih sastavnica traži prihvaćanje uloge i razvijanje vlastite društvene funkcije. To je predodžba koja dominira i otpor u takvoj predodžbi zaista postaje društveno štetan, a njegova vidljivost marginalna. No, još od Marxa znamo da su vladajuće ideje ideje vladajuće klase. Sklad koji nam se ovdje preporuča proizlazi iz potreba lagodnog života vlasnika i upravljača ovog društva. Njihova sposobnost povećanja društvene moći izravna je posljedica naše nesposobnosti otpora. Naime, ovdje se ne radi o klasi poduzetnika ili reformatora koji unose inovaciju u ekonomske procese, spoznajene odnose, socijalnu organizaciju koja povećava ukupnu društvenu moć. Ne ,ovdje se radi o onoj najjednostavnijoj primitivnoj upotrebi moći gdje se mora uzeti B-u da bi A imao. Ako i postoji varijabilnost ona se odnosi na umanjenje društvene moći jer društvo je sve bespomoćnije, a točke moći sele se u tobože nedostupne prostore.
Paradoksalno je da i same društvene skupine koje pružaju otpor prihvaćaju marginalizaciju i društvenu etiketu razvijajući identitet subkulturnih skupina, osobito njegujući specifično estetske komponente. Dakle, što je danas otpor – tek jedna od formi identeteta – u funkcionalnom društvenom okviru, ili zaista borba za preraspodjelu moći u konfliktnom društvu gdje moć uvijek znači prinudu? Ukoliko prihvatimo predobžbu o konfliktnom društvu gdje su klase i/ili različite socijalne skupine međusobno suprotstavljenih interesa i pokušavaju prinudom ostvariti svoje interese od nas se traži da identificiramo sukob i odredimo o kojim se suprostavljenim interesima radi, zatim da slijedimo nit i pokušamo utvrditi odnose moći, mogućnosti pronalaska ekvilibrija, kooperacijski i koalicijski potencijal socijalnih aktera,…
Davor Mišković
Foucault o otporu
“U odnosu na moć ne postoji dakle jedno mjesto velikog Odbijanja – duša pobune, žarište svih buna, čisti zakon revolucionarnosti – već razni otpori različitih vrsta: mogući, nužni, nevjerojatni, spontani, divlji, usamljeni, usklađeni, podmukli, nasilni, nepomirljivi, spremni na pogodbu, koristoljubivi, žrtveni. Oni, po definicij, mogu postajati samo u strategijskom polju odnosa moći. No to ne znači da im nisu protuudarac, dubinska oznaka koja u odnosu na bitnu vladavinu tvori jedno, u krajnjoj liniji, uvijek pasivno naličje, osuđeno na stalni poraz. Otpori ne proizlaze iz nekih heterogenih načela no oni pak nisu mamac; u njih su upisani kao nesvodiva sučeljena stana. I oni su, dakle, raspoređeni na nepravilan način: točke, čvorovi, žarišta optora rasuti su u prostoru i vremenu s više ili manje gustoće, uobličujući katkad grupe i pojedince na konačan način, raspaljujući neke točke tijela, neke životne trenutke, neke tipove ponašanja. Veliki, korjeniti lomovi, binarne i zamašne podjele? Katkad. No najčešće su posrijedi nepostajane i prolazne točke otpora koje u društvo unose rascjepe što se pomiču razbijajući jedinstva i potičući pregrupiranja, zasijecajući i u same pojedince, odrezujući ih i preoblikujući, iscrtavajući u njima, u njihovim tijelima i duši, neumanjive predjele. Upravo kao što mreža odnosa moći na koncu oblikujue gusto tkanje koje prožima aparate i institucije, a da se baš u njima ne smjesti, tako i rojenje točaka otpora prožima društvenu stratifikaciju i pojedinačne članove. Upravo strategijsko kodiranje tih točaka otpora nedvojbeno omogućuje revoluciju; donekle isto kao što država počiva na institucionalnoj integraciji odnosa moći.”
(Michel Foucault: Volja za znanjem u prijevodu Rade Kalanja;
Foucault, M. (1994/1976): Volja za znanjem u Znanje i moć, Globus, Zagreb, str. 67/68)
Pismo podrške Ješe Denegria
Povjesničar, teoretičar i kritičar umjetnosti Ješa Denegri uputio je pismo podrške Janezu Janši, festivalu Zoom i Muzeju moderne i suvremene umjetnosti. Pismo u cijelosti prenosi kulturpunkt.hr
Performance studies international announcement
PSi, Performance Studies international is the largest organisation for artists and scholars in the field of performance studies in the world. Its membership represents over 43 different nations and some of the world’s major research institutions.
We have come to Croatia for the second time in as many years to hold meetings and research discussions with local artists and scholars and to explore new directions in art and scholarship.
We are here at the invitation of Another Sea. This is an exciting new development for us to be working in partnership with local arts organisations. We want to express our appreciation for the welcome we have received from the city of Rijeka, a city which is becoming a hub for the arts in Europe.
We want to express our support for the artist Janez Jansa, who is not only an important artist in Croatia and the region but also internationally.
There is a particular tradition in the history of art to challenge symbols and to question the meaning of images. As scholars, we have the duty to support the free exchange of ideas and the freedom of expression for all of us, artists and non artists.
Slijed događaja vezan uz predstavu – izložbu Janeza Janše “Život (u nastajanju)”
U ponedjeljak 30. kolovoza smo otvorili u MMSU izlozbu Janeza Janse Zivot (u nastajanju). Samo otvaranje je odlicno proslo pred cca 120-150 posjetitelja. Mediji su snimili otvaranje i sam cin rezanja zastave.
Izlozba se sastoji od pedesetak instrukcija koje se ticu razlicitih aspekata zivota svakoga od nas – npr. Sjeti se svog prvog poljupca i pronadji osobu s kojom zelis podijeliti ovo iskustvo. a sporna instrukcija se pokazala Stidis se svoje nacije. Uzmi skare i odrezi komadic zastave. Uz vecinu ovih instrukcija prilozeni su i rekviziti, a uz spornu uputu prilozeni su zastava i skare.
U srijedu 1. rujna rijecki umjetnik i branitelj (tako se sam predstavlja) podize prijedlog za pokretanje kaznenog postupka protiv Janeza Janse, udruge Drugo more (organizator izlozbe i festivala) i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (prostor u kojem se izlozba odrzava). Krece medijska haranga da su umjetnici pretjerali, prekoracili sve granice, itd. ukratko kriminalizacija izlozbe.
U petak 3. rujna dvije braniteljske udruge (ne znam kako se tocno zovu) i rijecki HDZ svi u razmaku od nekih 45 minuta odrzavaju press konferencije na kojim nas zesto napadaju, a optuzba se prosiruje i na gradonacelnika te se trazi njegova ostavka. Clan HDZ-a pokazuje komad zastave koju je sam (tako bar kaze) uzeo iz MMSU-a. Ovo pokazuje krajnje nepostivanje vlasnistva i odnos prema umjetnickom djelu.
U 3 sata popodne policija dolazi u MMSU napraviti ocevid i uzima uputu i zastavu kao dokaz, te uzima jos jedan rekvizit – pistolj (naravno kazalisni pistolj koji nije oruzje). U to vrijeme privode Janeza Jansu i mene na obavijesni razgovor gdje ostajemo negdje do pola osam. Slijedi daljnje medijsko zahuktavanje, ali ovaj put manje huskacki (unatoc presicama branitelja i HDZ-a ili bas zbog njih).
Od policije nismo uspjeli doznati po cijem nalogu postupaju jer nisu imali nikakv sudski ili tuziteljev nalog nego su provodili istraznu radnju (sta god to znacilo). Uglavnom, nikakav nalog jos nije izdan.
U subotu, 4. rujna, smo sazvali press konferenciju na kojoj su se javnosti obratili umjetnici i teoreticari iz Hrvatske i svijeta (jer smo paraleleno s festivalom radili i konferenijcu PSI – Performance Studies International), a govorili su o integritetu umjetnickog djela.
Negdje popodne je i premijerka komentirala da ne moze biti umjetnost nesto sto poziva na nasilje i destrukciju, da zastava, grb i himna moraju biti svetinja te da podrzava kazneni progron. U centralnom dnevniku objavili da smo Jansa i ja dobili kaznene prijave (sto ce se pokazati neistinito, ali pokazuje u kom smjeru HTV gura pricu – prema krajnjoj kriminalizaciji).
U ponedjeljak, 6. rujna doznajemo iz medija da tuziteljstvo ne podize optuznicu nego je sve vraceno policiji koja nastavlja istragu.
